Novi model fiskalizacije u Srbiji podrazumeva prenos podataka o ostvarenom prometu na malo direktno Poreskoj upravi u realnom vremenu. Svaki fiskalni račun sadrži QR kod koji kupci mogu skenirati kako bi proverili ispravnost računa na sajtu Poreske uprave. Sistem je znatno smanjio sivu ekonomiju, ali je doneo i tehničke troškove za privredu.

Ko je dužan da poseduje fiskalnu kasu?

Pravilo je jednostavno: svako pravno lice ili preduzetnik koji vrši promet robe ili usluga fizičkim licima (građanima) mora posedovati elektronski fiskalni uređaj (EFU). To se odnosi na trgovine, apoteke, ugostitelje, ali i na mnoge uslužne zanatlije.

Delatnost Obaveza fiskalne kase Izuzeci
Programiranje i IT usluge Samo za rad sa građanima Oslobođeni za rad sa pravnim licima
Advokatske usluge Oslobođeni u potpunosti Nema obavezu kase
Frizerski i kozmetički saloni Obavezno posedovanje Mora izdati e-fiskalni račun
Online prodaja (E-commerce) Obavezno posedovanje Mora slati elektronski račun uz pošiljku

Za rad fiskalne kase neophodan je bezbednosni element (pametna kartica ili fajl koji izdaje Poreska uprava). Subvencije za nabavku opreme država povremeno raspisuje, a detaljnije informacije o integraciji kase i online prodavnica možete pročitati na nasamreza.rs.

Poreski sistem i računovodstvene obaveze u Republici Srbiji

Poreski sistem u Srbiji karakteriše nekoliko različitih oblika oporezivanja, zavisno od pravne forme i obima poslovanja. Porez na dobit pravnih lica iznosi 15% i obračunava se na osnovu poreske dobiti utvrđene u poreskom bilansu (obrazac PB-1). Sa druge strane, preduzetnici koji vode knjige plaćaju porez na prihod od samostalne delatnosti po stopi od 10%. Pored poreza na dohodak i dobit, privredni subjekti su u obavezi da obračunavaju i plaćaju doprinose za obavezno socijalno osiguranje, koji obuhvataju doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osiguranje za slučaj nezaposlenosti.

Sistem poreza na dodatu vrednost (PDV) funkcioniše po principu samooporezivanja i regulisan je Zakonom o porezu na dodatu vrednost. Obveznici PDV-a podnose poresku prijavu (obrazac PPPDV) elektronski preko portala ePorezi najkasnije do 15. u mesecu za prethodni poreski period (koji može biti mesečni ili tromesečni). Obračun PDV-a zahteva precizno vođenje poreskih evidencija (KPR - Knjiga primljenih računa i KIR - Knjiga izdatih računa) i usaglašavanje sa Centralnim registrom faktura (CRF) i Sistemom elektronskih faktura (SEF).

Računovodstveni okvir je definisan Zakonom o računovodstvu, koji propisuje obavezu primene Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja (MSFI) za velika i srednja preduzeća, dok mala i mikro pravna lica mogu primenjivati MSFI za MSP ili nacionalne računovodstvene standarde. Godišnji finansijski izveštaji se podnose APR-u radi javnog objavljivanja najkasnije do 31. marta za prethodnu godinu, dok se poreski bilans i poreska prijava za porez na dobit podnose najkasnije do 29. juna tekuće godine za prethodnu poresku godinu.

Finansijski menadžment i poresko planiranje

Poresko planiranje predstavlja zakonitu optimizaciju poreskih obaveza u cilju povećanja neto dobiti preduzeća. Svaka poslovna odluka - od kupovine osnovnih sredstava do zapošljavanja novih radnika - nosi sa sobom poreske implikacije. Na primer, ulaganje u osnovna sredstva omogućava poresku amortizaciju koja smanjuje oporezivu dobit, dok zapošljavanje radnika iz kategorije teže zapošljivih lica može doneti subvencije ili oslobođenje od plaćanja poreza i doprinosa na zarade.

Takođe, uvođenje novog modela fiskalizacije (e-fiskalizacija) doneo je obavezu slanja podataka o svakom pojedinačnom računu u realnom vremenu Poreskoj upravi preko interneta. Slično tome, Sistem elektronskih faktura (SEF) zahteva da se sve B2B fakture šalju kroz državni portal. Ovo zahteva da preduzeća imaju stabilnu internet vezu i adekvatan softver koji se integriše sa državnim sistemima. Nepravilno evidentiranje računa ili kašnjenje u slanju faktura može privući pažnju poreske inspekcije i rezultirati poreskim prekršajima.

Računovodstvena evidencija mora biti ažurna i tačna. Preduzetnici knjigaši i DOO moraju voditi glavnu knjigu, dnevnik i analitičke evidencije, i vršiti redovno usaglašavanje sa kupcima i dobavljačima kroz IOS obrasce (Izvod otvorenih stavki) na kraju poslovne godine.

Najčešća pitanja i odgovori (FAQ)

Prema Zakonu o fiskalizaciji, obveznik evidentiranja prometa preko fiskalne kase je svaki privredni subjekt koji vrši promet robe ili usluga fizičkim licima (B2C promet). Uredbom Vlade RS definisane su delatnosti koje su izričito oslobođene ove obaveze, a među njima su: advokatske usluge, taksi prevoz, ulična prodaja kokica i novina, obrazovanje (škole, vrtići), finansijske usluge i osiguranje. Takođe, preduzetnici paušalci koji pružaju B2B usluge (rade isključivo sa pravnim licima) nemaju obavezu posedovanja fiskalne kase jer ne vrše promet na malo fizičkim licima.

Prilikom registracije u obavezi ste da izaberete jednu pretežnu šifru delatnosti iz zvanične Uredbe o klasifikaciji delatnosti. Pretežna delatnost je ona od koje planirate da ostvarujete najveći deo prihoda. Privredni subjekti mogu obavljati i sve druge zakonom dozvoljene delatnosti za koje ispunjavaju uslove, bez obzira na to što su registrovani za jednu pretežnu delatnost. Ipak, izbor pretežne šifre je ključan jer kod preduzetnika paušalaca direktno određuje visinu mesečnih poreskih obaveza, a za sve firme definiše da li moraju posedovati fiskalnu kasu.

Prednosti paušalnog oporezivanja su jednostavna administracija, nema obaveze vođenja poslovnih knjiga (osim knjige o ostvarenom prometu KPO), mesečni troškovi su predvidivi jer su fiksni, i preduzetnik može slobodno da podiže gotovinu sa računa bez pravdanja troškova. Ograničenja obuhvataju limit od 6.000.000 RSD prihoda u kalendarskoj godini, obavezu prolaska testa samostalnosti, nemogućnost priznavanja poslovnih rashoda i činjenicu da poreska osnovica ne zavisi od stvarnog poslovanja, pa porez morate plaćati i kada nemate prihode.

Predračun je informativni dokument koji služi kao ponuda i osnov za plaćanje, i nema karakter poreskog dokumenta. Avansni račun se izdaje kada primite uplatu pre nego što isporučite robu ili izvršite uslugu (ukoliko ste obveznik PDV-a, u obavezi ste da izdate avansni račun i obračunate PDV u poreskom periodu u kom je uplata primljena). Konačni račun se izdaje nakon što je roba isporučena ili usluga obavljena, u njemu se iskazuje ukupna vrednost prometa, stornira se iznos plaćenog avansa i obračunava eventualna razlika za uplatu.

Gotovinski račun je fiskalni račun na kome je unet PIB kupca (pravnog lica ili preduzetnika) i on služi kao osnovni dokument za pravdanje gotovinskih plaćanja. Maksimalni dnevni iznos plaćanja u gotovini između pravnih lica zakonom nije ograničen, ali su firme dužne da sva gotovinska primanja evidentiraju kroz blagajnički dnevnik i uplate novac na poslovni račun u banci u roku od 7 radnih dana (depozit). Podizanje gotovine sa računa za potrebe blagajne (materijalni troškovi, putni nalozi) mora biti opravdano namenskim računima.

Korisni resursi na portalu Naša mreža:

Za dodatne smernice i primere ugovora, posetite zvaničnu sekciju “Baza znanja - Knjigovodstvo i Finansije” na portalu Naša mreža, gde su objavljeni stručni tekstovi i šabloni dokumenata.

Pravna napomena: Svi prikazani tekstovi na sajtu su autorski tekstovi i odražavaju mišljenje njihovih autora. Sajt i svi tekstovi na njemu su namenjeni isključivo u svrhu edukacije i informisanja. Iako edukativnog karaktera, putem ovog sajta se ne pružaju računovodstvene, knjigovodstvene, pravne, marketinške, niti usluge konsaltinga bilo koje vrste. Upotreba sajta ne može zameniti angažovanje profesionalaca koji Vam mogu pružiti usluge u vezi sa Vašim konkretnim slučajem, pa se sajt u takve svrhe ne može ni koristiti. Ni sajt ni autori tekstova ne snose odgovornost ukoliko prikazane informacije upotrebljavate na svoju ruku ili samostalno donosite odluke na osnovu njih.